Naziva se još i medikamentozni rinitis, a uzrokovan je produljenom uporabom lokalnih nazalnih dekongestiva (kao što su oksimetazolin ili fenilefrin). Dekongestivi u početku ublažavaju nazalnu kongestiju, ali dugotrajnom uporabom dovode do povratnog fenomena odnosno do paradoksalne nosne kongestije i pogoršanja simptoma. Dva su pristupa u liječenju ovog stanja, konzervativni i kirurški.

Konzervativno liječenje podrazumijeva prekid uzimanja nazalnog dekongestiva koji izaziva začepljenje.

Oralni dekongestivi (npr. pseudoefedrin) i intranazalni sprejevi koji sadrže kortikosteroide mogu pomoći u prijelaznom periodu. Kada medicinska terapija ne pomaže ili u izrazito teškim slučajevima, može se razmotriti kirurško liječenje. Kirurške tehnike usmjerene su na smanjivanje povećanih donjih nosnih školjki:

• turbinektomija: uklanjanje dijela donje nosne školjke
  
• turbinoplastika: preoblikovanje i smanjenje donje nosne školjke
  
• radiofrekventna ablacija (RFA): minimalno invazivna tehnika za smanjenje tkiva nosnih školjki
  
• laserska kirurgija

Kirurški zahvat ima za cilj uspostaviti normalnu funkciju nosa i ublažiti simptome u slučaju kada konzervativne mjere nisu dovoljne.

Rezultati rinoplastike odolijevaju godinama. Jednom kad se otok tkiva u potpunosti povuče, rezultat bi trebao biti dugotrajno stabilan. Naravno, kako niti jedna
operacija ne može zaustaviti proces starenja i vaš će nos prolaziti kroz prirodne promjene kako starite. Kroz godine hrskavice i potporno tkivo postaju sve slabije te se tkivo nosa opušta, pada prema dolje ili širi. Intenzitet se razlikuje od pojedinca do pojedinca, međutim prethodni operacijski zahvat ne bi trebao utjecati na početak i opseg opisanih promjena. U skladu s time, osoba ne može biti prestara za rinoplastiku. Odnosno presudna nije dob, nego zdravstveno stanje.

Dok god vam je zdravlje takvo da sigurno možete podnijeti operacijski zahvat, nema
prepreke za rinoplastiku. Kod starije dobne skupine posebno je bitno voditi računa da radikalna promjena oblika nosa može imati izraženi emocionalni efekt jer je osoba kroz dulji period života naviknula na svoj nos i svoje crte lica. To nikako nije apsolutna prepreka, no svako je nešto na što je bolje misliti prije nego nakon rinoplastike.

Vrsta anestezije koja se koristi prilikom operacije nosa ovisi o nekoliko čimbenika među kojima su složenost postupka, sklonosti pacijenta te iskustvo i preferencije kirurga.
Slijedi pregled dviju glavnih vrsta anestezije koje se koriste prilikom operacija nosa.

1. Lokalna anestezija sa sedacijom
Uključuje gubitak osjeta boli područja oko nosa injekcijom lokalnog anestetika. Dodatno, intravenskim se putem primjenjuju lijekovi kako bi se izazvalo opuštanje i smanjila tjeskoba. Prednosti ove vrste anestezije su brži oporavak te manja vjerojatnost za mučninu i povraćanje nakon operacije. Dodatno, tijekom postupka, pacijent može komunicirati s kirurgom što u nekim slučajevima može biti korisno.
Nedostatak je što pacijent i dalje može osjećati određenu dozu nelagode ili pritiska. Lokalna anestezija sa sedacijom nije prikladna za složene zahvate koji zahtijevaju opsežne manipulacije nosom.

2. Opća anestezija
Podrazumijeva potpuno uspavljivanje pacijenta uz lijek koji se primjenjuje intravenskim putem. Za vrijeme operacijskog zahvata, u gornji dišni put uvedena je cijev za disanje. Prednost je potpuna kontrola boli uz optimalno opuštanje te se ova vrsta anestezije preferira za složene postupke ili pacijente koji osjećaju visoku razinu nelagode. S druge strane, nedostaci uključuju dulji oporavak te povećan rizik od mučnine i povraćanja nakon operacije. Pacijent je bez svijesti tijekom cijelog postupka.

Tko odlučuje o anesteziji?
Uzimajući u obzir sve gore navedene čimbenike, anesteziolog će u suradnji s pacijentom i kirurgom razmotriti mogućnosti te odrediti najprikladniju vrstu anestezije za određenu operaciju nosa.

Jedan od najčešćih zahtjeva kod rinoplastike je “želim da moj nos izgleda prirodno”. Na što se pritom misli i kako se postiže da nos nakon operacijskog zahvata izgleda prirodno? Ciljani rezultat estetske rinoplastike jest nos koji najbolje odgovara Vašim crtama lica, ne ističe se, već doprinosi skladnom izgledu.

Međutim, postoji li nešto što nos čini univerzalno lijepim? I postoji li nos koji odgovara svakom licu? Zasigurno ne. Dojam da određeni nos odgovara savršeno uz neke crte lica izrazito je subjektivan. I zato konačni rezultat operacije uvelike ovisi i o Vama. Upravo na Vama leži odgovornost da izaberete pravog kirurga koji će Vam pružiti uslugu koju tražite, odnosno nos kakav priželjkujete i koji najbolje odgovara Vašem licu. Radi se o izrazito osjetljivom pitanju, ali postoje smjernice koje Vam mogu pomoći u odabiru.

Iako su iskustvo i kvalitetna edukacija kirurga izrazito važni čimbenici, potrebno je istaknuti kako je kod rinoplastike riječ o medicini, ali i o umjetnosti. Naime, umjetničko oko kirurga ima važnu ulogu u ovom procesu. Potrebno je pronaći kirurga čije se umjetničko oko poklapa s Vašim. Stoga Vam savjetujemo  da pregledate galeriju fotografija s rezultatima operacijskih zahvata i donesete sud. U slučaju da vam se sviđa preko 70 % prije i poslije fotografija, velika je vjerojatnost da ćete tog dojma biti i nakon operacijskog zahvata. U suprotnom, radije zakažite dodatne konzultacije kod nekoliko drugih liječnika. Naime, ako se odlučite za operacijski zahvat na osnovu obećanja kako će vaš nos izgledati “najprirodnije na svijetu”, a ne sviđaju vam se kirurgovi rezultati, izvjesno je da rezultat neće biti ono što ste zamislili.

Septum je stijenka sastavljena od hrskavice i tanke kosti prekrivena sluznicom koja odvaja vaše nosne
šupljine. Kada je zakrivljen, odnosno savijen na jednu stranu, jedan nosni prolaz je uži od drugog.
Ovo suženje može ometati protok zraka, posebice tijekom spavanja kada su mišići opušteni.
Zbog suženog prolaza zrak putuje brže, stvarajući turbulenciju koja uzrokuje vibraciju okolnih tkiva,
proizvodeći zvuk hrkanja. Opstrukcija otežava disanje pa tijelo ulaže veći napor da uvuče zrak što
dodatno pridonosi vibracijama i hrkanju. Jačina hrkanja često je u korelaciji sa stupnjem
devijacije septuma.
Osim devijacije septuma, drugi strukturalni problemi u nosu također mogu uzrokovati hrkanje:

• povećane nosne školjke – alergije ili iritansi mogu uzrokovati njihovo oticanje i
  povećavanje što blokira protok zraka
• nosni polipi, meke, benigne izrasline u sluznici nosa mogu začepiti nosne prolaze
• slabost ili kolaps u području nosne valvule može ograničiti protok zraka
  Važno je spomenuti da ne hrče svatko s devijacijom septuma, a hrkanje može imati druge uzroke
  poput pretilosti ili uvećanih krajnika. Međutim, devijacija septuma može pogoršati postojeće
  hrkanje ili doprinijeti apneji u spavanju, ozbiljnom zdravstvenom stanju kod kojeg dolazi do
  dramatičnih pauza u disanju za vrijeme spavanja.