Vrsta anestezije koja se koristi prilikom operacije nosa ovisi o nekoliko čimbenika među kojima su složenost postupka, sklonosti pacijenta te iskustvo i preferencije kirurga.
Slijedi pregled dviju glavnih vrsta anestezije koje se koriste prilikom operacija nosa.
1. Lokalna anestezija sa sedacijom
Uključuje gubitak osjeta boli područja oko nosa injekcijom lokalnog anestetika. Dodatno, intravenskim se putem primjenjuju lijekovi kako bi se izazvalo opuštanje i smanjila tjeskoba. Prednosti ove vrste anestezije su brži oporavak te manja vjerojatnost za mučninu i povraćanje nakon operacije. Dodatno, tijekom postupka, pacijent može komunicirati s kirurgom što u nekim slučajevima može biti korisno.
Nedostatak je što pacijent i dalje može osjećati određenu dozu nelagode ili pritiska. Lokalna anestezija sa sedacijom nije prikladna za složene zahvate koji zahtijevaju opsežne manipulacije nosom.
2. Opća anestezija
Podrazumijeva potpuno uspavljivanje pacijenta uz lijek koji se primjenjuje intravenskim putem. Za vrijeme operacijskog zahvata, u gornji dišni put uvedena je cijev za disanje. Prednost je potpuna kontrola boli uz optimalno opuštanje te se ova vrsta anestezije preferira za složene postupke ili pacijente koji osjećaju visoku razinu nelagode. S druge strane, nedostaci uključuju dulji oporavak te povećan rizik od mučnine i povraćanja nakon operacije. Pacijent je bez svijesti tijekom cijelog postupka.
Tko odlučuje o anesteziji?
Uzimajući u obzir sve gore navedene čimbenike, anesteziolog će u suradnji s pacijentom i kirurgom razmotriti mogućnosti te odrediti najprikladniju vrstu anestezije za određenu operaciju nosa.